Ksenija Premur, mr.sc. "Lao Ce", rukopis, 150 kartica, neobjavljen

RECENZIJA

Studija Ksenije Premur "Lao Ce" tretira klasičnu, možda u ukupnom kulturološom dosegu i najznačajniju temu kineske filozofije - daoizam. Metodologija kojom autorica pristupa daoizmu je filozofsko-literarna i komparativistička. Rukopis, kao iznimno vrijedan doprinos našem poznavanju klasične kineske filozofije, sadrži biografiju - stvarnu i legendarnu - Lao Cea, esej o transkulturalnosti i temeljnim postavkama i ishodištima filozofskog mišljenja Azijskog kontinenta, kritički prijevod kompletne knjige Dao De Jing (81 poglavlje), te, možda najznačajnije od svega, originalne komentare svakog od ovih poglavlja. Prijevod nije rađen izravno s kineskog (takav pothvat dostupan je, u načelu, samo velikim akademskim sredinama poput njemačke i engleske), nego na temelju ruskog, engleskog i slovenskog prijevoda.

Kineskom mudracu Lao Ceu (6. stoljece p.Kr), nešto starijem suvremeniku Konfucija, pripisuje se autorstvo djela Dao De Jing, zbirke poglavlja od ukupno 5000 znakova koja, uz konfucijanizam, uobličava najznačajniji smjer kineske filozofske misli. Kasnija stoljeća pokalaza su, dapače, njegovu prednost pred konfucijanizmom, a to posebice vrijedi u kontekstu zapadne recepcije Istoka, u kojem Dao De Jing zauzima vrlo visoko mjesto. Iz daoizma proizlaze danas već univerzalni pojmovi jina i janga, a uz njega se vezuje i kineska knjiga mudrosti (i proricanja) Ji Đing, kao i tehnika usklađenja životnog prostora sa silnicama neba i zemlje - Feng shui.

Sve gore navedeno prodrlo je u kulturni mainstream Zapada, što neminovno otvara brojna pitanja zapadne recepcije kulturnih sadržaja Istoka. Sve su te pojave, u krajnjoj liniji i sama joga, izvučene iz svog organskog miljea i transplantirane u naš, zapadni. Što se sve pritom događa, što se transformira, što dodaje, a što gubi, predmet je anropoloških studija transkulturalnosti. Jedan od fenomena, posebice krakterističan za klasike kineske filozofije je fenomen poslijeratnog izdavaštva i traganja za smislom. Više je džepnih prijevoda Dao De Jinga na uličnim štandovima zagrebačih i beogradskih malih izdavača, nego u knjižarama Londona. Rat, rušenje, potres vrijednosti i vjerovanja, aktivira potragu za smislom (Viktor Frankl - logoterapija!), anksioznosti perzistiraju u misaonom tkivu društva. Fenomen je u psihologiji, kao i u kulturnoj antropologiji dobro poznat. Svaka kriza društva izaziva traganje za okultnim, orijentalnim, čudotvornim, onostranim. Tako se u toj ponudi našlo i klasicno djelo kineske filozofije, Lao Ceov "Dao De Jing".

Važno je naglasiti da knjiga Ksenije Premur nije dio tog trenda, tog pomodnog orijentalističkog mainstreama. To je znanstveno-kritička literatura, originalna ne samo po prijevodu kojega sadrži, nego i po, prvi puta u nas napisanim, komentarima Dao De Jinga. A komentari su duša i stvarni put razumijevanja svih istočnih filozofija. Možemo slobodno reći - već od Judeje nadalje. Izvorno djelce, bila to Tora ili Ji Ching, često je malo, ali su ga stoljeća obogatila obilnim ulančanim komentarima koja ga osvjetljavaju, čine probavljivim, povezuju s ljudskim realitetom, onim misaonim, kao i svjetovnim. Rabinska, kao i mandarinska tradicija više je ono što jest temeljem komentara, nego originala.

Iznad svega, komentari su most koji premoščuje daljine stoljeća, te su već i stoga bitni za održanje svake religijske, filozofske i duhovne tradicije. Komentar je ono što izvorni tekst, sam često kriptičan i nedokučiv, čini trajno relevantnim. Komentar razotkriva hermetična znanja i poruke. Razješava dvosmislenosti. Bez komentara, goli prijevod Dao De Jinga bio bi još samo jedan kriptično-mistični spis na razini popularne konzumacije duhovnosti. Ksenija Premur svoje je višedesetljetno proučavanje azijskih filozofija pretočila u tu, najdragocjeniju interpretativnu formu, i njome dala kritično-znanstveni karakter i ovoj svojoj knjizi. Izvan svake je sumnje da za hrvatsku akademsku, orijentalitičku zajednicu ova knjiga predstavlja doprinos kojeg vrijedi ugraditi u njezinu već čvrsto utemeljenu tradiciju.

Na temelju gore iznesenog osvrta i analize preporučujem Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske da podupre izdavanje ove knjige.

Mr.sc. Milivoj Vodopija
socijalni antropolog, Zagreb