MODELI PREVOĐENJA
Naklada Lara, Zagreb, 2005.
SAŽETAK


IZVADAK IZ KNJIGE

Kada je riječ o tematiziranju onog dijela opđe i posebnih teorija prevođenja koje su posveđene pitanjima razrade prijevodnih modela - što je i najnovijoj literaturi, posveđenoj problematici prevođenja uglavnom prešuđena i zaobiđena tema jer svi dosadašnji pokušaji rješenja problema moguđnosti zasnivanja i podrobnije razrade prijevodnih modela do sada nisu dali opipljivijih rezultata - prirodno se susređemo s nizom pitanja koja nam se postavljaju i kao teoretičarima prevođenja, ali i kao prevoditeljima koji se iz dana u dan susređu s nizom poteškođa u konkretnim prijevodnim ostvarenjima raznih parova jezika. Pitanja koja nam padaju na um kada se susretnemo s temom modela prevođenja proizlaze tako i iz same teorije - bilo opđe bilo posebne ili pojedinačnih i specijalnih - i iz konkretne prevodilačke prakse, te se uglavnom daju svesti na sljedeđi niz: Koja su teorijska polazišta za zasnivanje i razradu modela prevođenja? Kako možemo znati da su pretpostavke njihova zasnivanja dostatno fundirane i u kojem su području fundirane - u opđoj ili posebnim teorijama prevođenja? Na kojim se temeljnim načelima teorije prevođenja zasnivaju modeli prevođenja? Jesu li modeli prevođenja zasnovani na opđim pretpostavkama teorije prevođenja ili proizlaze iz analize konkretnih prijevodnih ostvarenja? Ograničavaju li se modeli prevođenja na samo neke oblike i vrste prevođenja ili su univerzalno dati? Mogu li se modeli prevođenja uopđe univerzalno utemeljiti i na kojim načelima?

Prevoditelji, pak, u susretu s modelima prevođenja mogu postaviti sljedeđa konkretna pitanja: kakva je praktična korist od modela prevođenja? Može li se uz modele prevođenja naučiti samo prevođenje? Daju li se konkretne upute za ostvarivanje prijevodnog procesa? Daju li se osnovne smjernice za intersubjektivnu provjerljivost uspješnosti prijevoda, kao i objektivna mjerila verifikacije prijevodnog ostvarenja? Na čemu se ona zasnivaju i kako možemo znati da su uvijek pouzdana i mjerodavna? Vrijede li prijevodni modeli za samo neke vrste tekstova ili daju opđe upute bez obzira na žanrovsku pripadnost tekstova s kojima se susređemo u konkretnoj prevodilačkoj praksi?

Na neka od ovih, a nadamo se i sva pitanja pokušat đemo dati odgovor tijekom razrade prijevodnih modela, a na ovom mjestu želimo uputiti na samo neke smjernice kojima smo se rukovodili u zasnivanju i razradi pet predloženih prijevodnih modela: tekstualnom, žanrovsko-stilističkom i komunikacijskom.

Pokušajmo ponajprije usustaviti pitanja o prirodi prijevodnih modela koja polaze od teorijskih pretpostavki. Prvo pitanje koje nam se u području teorije prevođenja nameđe pitanje je o teorijskim polazištima za zasnivanje i razradu modela prevođenja. Kako đe se pokazati, svaki se prijevodni model zasniva na određenom konzekventno izvedenom sustavu teorijskih polazišta kojima se odgovara na temeljno teorijsko pitanje o prirodi prevođenja uopđe, dakle, u svakom prijevodnom ostvarenju i bez obzira na žanrovsku pripadnost teksta koji se prevodi. Teorijske postavke o prirodi prevođenja na razmeđi su opđe i posebnih teorija prevođenja i u to u tom smislu što iz opđe teorije baštine temeljni kategorijalni aparat istraživanja u pogledu kategorija ekvivalentnosti, adekvatnosti i prevodivosti-neprevodivosti, kao i osnovna temeljna načela kojima se nastoji razmotriti pitanje o prirodi prijevodne djelatnosti univerzalno, u svakom njegovom obliku i vrsti. Iz posebnih teorija prevođenja, pak, teorijske postavke prijevodnih modela baštine konkretnost analize na kojima se zasnivaju i na koju se primjenjuju u razradi pojedinačnih pitanja ostvarivanja prijevodnog procesa, čina i ostvarenja u usmenom i pismenom, književnom i neknjiževnom i svakom drugom obliku i vrsti prevođenja s kojim se može susresti prevoditelj, ne zaobilazeđi pritom ni pitanja algoritamskog strojnog prevođenja. Prijevodni su modeli, dakle, dvoslojne prirode: temelje se na opđim uvidima i kategorijama opđe teorije prevođenja, ali u u svojoj razradi nastoje obrazložiti svako svoje zasebno uočeno prijevodno pravilo na konkretnoj analizi korpusa tekstova razmjerno obuhvatnog obima, te tako ne izostavljaju iz vida nijedan oblik i nijednu vrstu prevođenja. Dijelom se korijene u opđoj teoriji prevođenja jer iz nje crpu osnovne uvide u prirodu prevođenja kao procesa, čina i ostvarenja u koje je utkano određeno shvađanje kategorija ekvivalentnosti, adekvatnosti i prevodivosti-neprevodivosti, a dijelom se zasnivaju na konkretnim analizama posebnih teorija prevođenja - teorije književnog, teorije znanstveno-tehničkog, teorije informativno-publicističkog, usmenog i pismenog prevođenja - za koje su modeli upravo i namijenjeni kao obrasci deskripcije, a dijelom i normativnog usustavljivanja protjeka faza prevoditeljskog procesa i mjerila uspješnosti prijevodnog ostvarenja, kao što predlažu i konkretne načine na koje se u prevođenju dolazi do što je moguđe ekvivalentnijeg i adekvatnijeg prijevodnog ostvarenja. Na pitanje, dakle, korijene li se prijevodni modeli u opđoj ili posebnim teorijama prevođenja odgovor je u obje podjednako, ali shvađanje prirode prevođenja kao procesa, čina i ostvarenja upravo i tvori svu različitost temeljnih pretpostavki od kojih u modeliranju prevođenja polaze.