Univerzalizam philosophiae perennis razvijen je u djelu Karla Jaspersa, duhovnog začetnika sveg kasnijeg univerzalizma u području komparativne filozofije kao organona filozofije kulture. Sagledavajući, naime, porod filozofske misli kao in potentiam sveobuhvatne cjeline za koju je aksijalnost središte buđenja philosphiae, a da pritom “prostorno-vremenske koincidencije” ne igraju nikakvu bitnu ulogu, zbiva se u Jaspersa unutranje vrednovanje misli, jedna vrst duhovne, a ne izričito zbiljski (povijesno-geografske) srodnosti u kojem filozofija, pod naznakom univerzalne, doista biva “iz svoje prošlosti svoja sadašnjost i suvremenost” tako da je pritom vrednovanje misli “velikih filozofa” po svemu unutarnje, prema njihovom nutarnjem značaju, a ne povodeći se za bilo kakvim izvanjskim kriterijima. Univerzalizam philosophiae perennis u Jaspersa je tako, u odnosu na ranije izvedene stavove, “srednji put”, analitičan “iznutra” svake filozofije i sintetičan u odnosu na ništenje svake (ako je to uopće moguće) unaprijed skovane teze, izvanjskog kriterija, načelne orijentacije, vrijednosnog sustava, svega onoga što bi se jednom riječju moglo nazvati predrasudama, u ovom kontekstu filozofske prirode. Univerzalizam se kasnije i sam počinje, kao jedna zasebna poredbena filozofija, strukturirati “iznutra” po svojim metodama i krajnjim odredištima misaonog napora, te tako sve više postaje navlastiti sustav, sebi samoj navlastita svrha, zasebna filozofska smjernica i to kako na Zapadu [1] , tako i na samom indijskom istoku na prijelazu stoljeća [2] . Iz svoje srčike smisla u Jaspersa, univerzalizam tako sve više postaje jedna sistemski izvedena misao s iznova uspostavljenim unutarnjim ograničenjima koja, kako se čini, dolaze i do svojih proturječja kada se, nasuprot “univerzalijama mišljenja” ispostave na vidjelo “nesvodive partikularije” unutar kojih iznova počinju bujati oživjele razlike u pojmovniku, metodama, smjernicama, izvorištima – jednom riječju, filozofskom viđenju problema “svijeta” i življenja u njemu.
Knjiga pod naslovom «Komparativna filozofija» slijedi Jaspersov univerzalizam i nastoji analizirati i pratiti daljnja zbivanja na tom području univerzalizma u filozofiji, pritom posvećujući posebnu pozornost djelima hrvatskog filozofa Čedomila Veljačića. Komprativna filozofija je osobito razvijena u anglo-saksonskom svijetu, te bi stoga ova knjiga bila koristan uvid u europska zbivanja na ovom području
[1] U nas najjasnije formulirano u Veljačićevoj komparativnoj filozofiji ethosnosti spoznaje
[2] Radhakrishnan posebice, ali i gotovo sva “sintetička” usmjerenja suvremene indijske filozofije.