Lojze Kovačić jedan je od najznačajnijih slovenskih pisaca 20. stoljeća, poznat posebice po trilogiji Pridošlice, koja se smatra jednim od vrhunaca slovenske autobiografske proze. Kovačičeva djela, koja se često bave ratnim iskustvom i poratnim godinama, nude intiman pogled u osobne i kolektivne traume te moralne dileme, a odlikuje ih Kovačičev prepoznatljiv introspektivan i jezično bogat stil. Knjiga Matevža Kosa s naslovom O onome koji čuči u meni: tri eseja o Lojze Kovačiču dubinski se bavi posebice Kovačičevim Pridošlicama, Pet fragmenata i Stvarnošću. Kos kroz analitičan pristup razotkriva tematske i stilističke slojeve Kovačičevih djela, osvjetljuje autorovo razmatranje identiteta, sjećanja i tuđinstva te istražuje njegov utjecaj na slovensku književnost. Istovremeno pokušava odgovoriti na pitanje kako je i zašto danas smisleno čitati Kovačičeve temeljne tekstove. Odgovor traži uz pomoć bliskog čitanja koje sveudilj aktualizira i kontekstualizira – posebice u usporedbama s drugim tematski ili drugačije srodnim slovenskim autorima. Knjiga tako doprinosi boljem razumijevanju Kovačičeve književne ostavštine i doprinosi dubljem razumijevanju Konvačičevih kompleksnih i višedimenzionalnih književnih djela. Time značajno pridonosi razumijevanju jednog od ključnih slovenskih pripovjedača 20. stoljeća koji je danas već potpuno uvriježen i izvan granica Slovenije. Prijevodom Kosove knjige bit će moguće taj status još dodatno utvrditi i kod čitatelja u hrvatskom jezičnom prostoru.
prof. dr. sc. Marijan Dović
Monografija iz posebnog kuta gledišta tematizira opus jednog od središnjih pripovjedača slovenske književnosti nakon Drugoga svjetskoga rata, Lojze Kovačiča. Usredotočava se na eminentno književna pitanja koja postavlja autorova tematizacija činjeničnosti, a koja je daleko od naivne reprezentacije stvarnosti. Temeljna karakteristika pretežnog dijela Kovačičeva opusa je polaženje od autobiografskog iskustva, ali se pisac ne kreće unutar svjedočanske paradigme (kao, npr. Boris Pahor), u okviru paradigme ne prepire se sa svijetom, odnosno njegovom kritikom (kao, npr. Jože Javoršek), već u okviru modernog pripovjedništva koje povezuje različite elemente nadilazi klasičnu koncepciju mimetične umjetnosti. Dojam cijeloga teksta je eminentno literaran – kao, npr. u sličnim djelima Eliasa Canettija. Kovačičev je opus poseban: minuciozne opise ne koristi za približavanje hiperrealizmu ili čak reizmu, odnosno novome romanu, već za stvaranje pripovijesti koja s osobnog zornog kuta tematizira pripovjedačev položaj u svijetu. Kao takav predstavlja posebnu varijantu egzistencijalne književnosti (koju ne treba automatski izjednačavati s književnim egzistencijalizmom). Kosova monografija upozorava na Kovačičevu jedinstvenost u kontekstu slovenske proze druge polovice 20. stoljeća; donekle je iznenađujuća u pozadini šira komparativna komponenta (što je objašnjeno s upozorenjem na značajnost autorove kritičke djelatnosti). Cijelo djelo predstavlja značajan doprinos tematizaciji ne samo Lojze Kovačiča već i razmatranju cjelokupne slovenske književnosti u vrijeme kada ju je on obilježio.
prof. dr. sc. Igor Grdina
Link za preuzimanje digitalnog izdanja djela: LINK