dr.sc. Jadran Zalokar, Recenzija knjige “Lao ce” Ksenije Premur, mr.sc.

Recenzija i preporuka knjizi “Lao ce” Ksenije Premur

Procesi planetarne polilogizacije temeljna su značajka duhovnosti našeg doba, eo ipso duhovnosti trećeg tisučljeća. Mišljenje planetarnog poliloga in statu nascendi/cognoscendi nastoji artikulirati fenomenologiju polilogizacije.
Ishodište mišljenja planetarnog poliloga je mentalna dimenzija filozofijskog uma ali ono intendira urastanju u nadmentalnu /supramentalnu dimenziju po određenju čovjeka kao atmičkog božanskog bića, ne samo mentalno/korporalnog. Supramentalni um prihvača sve tekovine perenijalne filozofije i gradi put mišljenja u višu dimenziju po predestinaciji prerastanja postoječe mentalnosti. Postoječi filozofski um se uvažava ali on nije spiritualno senzibiliziran za ono krucijalno koje dolazi kroz duhovnost trećeg tisučljeća, praskozorje supramentalizacije zemaljskog bivstvovanja. Mentalni um tako npr. dopire tek do svijesti o nužnosti interkulturalnog dijaloga.
In aspectu et suo modo dimenzije polilogizacije i supramentalizacije pokazuje se graničnost/peiričnost svih filozofskih, religijskih i znanstvenih antinomija i antagonizacija suvremenog mentalizacijskog mišljenja koje labirintalizira oko “povjesnog”, “historijskog”, “kulturnih sustava ili krugova” etc., tako i sve “poli-leme” oko “Istoka” i “Zapada”, u čemu se ustrajava na negaciji/afirmaciji, kontrastici/komplementarizaciji, neoromantizaciji/apologiji i svemu onom što saturira glad mentalne dimenzije.
Vrlo je simptomatično pratiti jednu nevidljivu liniju: Hegel-Schopenhauer-Jaspers-Veljačići svu problematizaciju koja kroz akribiju akumulira sve moguče mentalne opcije u arsenalu filozofsko i znanstvenog uma. Ali to in ultima linea pripada 20 stoljeću ali ne više 21 stoljecu i onima koja dolaze.
In modo “mekog mišljenja” Ksenija Premur utiče u to mišljenje i razjašnjava ga u fragmentima ali ulazi u polje “opozicije” duboko osječajući “neplodnost” takvih pristupa te se okreče opravdano odabiru izvornih tekstova. U ovom djelu o duhovnoj tradiciji daoizma ona briljantno filozofski hermeneutizira osnovne elemente Dao-duhovnosti i podastire jedan novi svježi pristup koji artikulira mogučnost ne samo novog “čitanja/razumijevanja” već slutnju življenja.
A daoizam jest kao i zen – Život!
Ne samo “filozofija koja se mora živjeti”, već život izvorne istinske duhovnosti kozmičkog u onom zemaljskom. Ne “filozofira” se da bi se živjelo, filozofsko nije ono proton, već se duhovno bivstvuje i uz to još i – “filozofira” (ako se pokaže potreba).
Filozofski će um i nadalje pitati: što je to zen, što je to Dao, kao što će i znanstvenik analizirati “plavu boju neba” ili boju cvijeta.
Duhovno iskustvo istinski ne dolazi iz filozofije ili religije/konfesije, več stiže kao blagoslov u filozofijski/religiozni um. “Objašnjenje” drevnosti dao životne mudrosti ne nalazi se u mentalnoj dimenziji.
Dao ili zen nisu “tema” filozofske konceptualizacije. Izvorno iskustvo izmiče filozofijskom umu. Isto tako pada u vodu promblematika “kulturne renovacije” ili renovacije sakralnosti ove ili one, “teorije modela ili krugova”, “ciklizama” etc.
Daoizam nije samo jedna drevna duhovna tradicija koja postaje subjekt planetarne polilogizacije, nije samo jedan drevni “svjetonazor” ili “model” duhovne životne mudrosti. Daoizam je živa komponenta planetarne univerzalizacije perenijalne duhovnosti u spiritualnoj preobrazbi zemaljskog bivstvovaja.
Dao je zakonomjenost kozmičkog Reda/ritma inkorporiran u svaki proces/oblik zemaljskog života. Svako biće u svom svijetu harmoniziran je Višim Redom, kozmički usklađen
ili pak ljudski neusklađen s Velikim Dao-om. Dao je Zakon Neba/Zemlje i vrhovna mjera svakog bića/pojave u njenom prolaženju kroz materijalnu “egzistenciju”.
To je najdublje životno iskustvo koje bića/čovjeka i duhovno komplementira/sinhronizira s cjelinom kozmičkog.
O tome kazuju poetske/filozofijske riječi drevnih tekstova, ali to su tek slike, tek prispodobe i putosmjeri, možda i jaspersovske “šifre”.
Č ovjek je biće koje treba iz nagovora svoje duhovne suštine slijediti Veliki Dao , tj. Put Neba/Zemlje ali ne nužno o tome “filozofirati”.
Ljudsko kao i svako drugo zemaljsko bivstvovanje slijedi zakonomjernost i “igru” energetskih obrazaca kozmičkog bivstvovanja.
Za mentalni um Veliki Dao je “načelo” i ono što ne podliježe definiciji i zbog toga je um “nesretan”. Za supramentalni um Dao je temelj života s kojim pulsira svako biće, diše i energetski djeluje po zakonu Kozmosa i vlastite naravi.
Najdublje životno iskustvo uopće ne vodi računa o Dao-u jer kroz njega naprosto diše kozmički Chi kao što mjesec slijedi svoju putanju nebom ili kao što se izmjenjuju godišnja doba. Najdublja Tajna nije tajna!
Dao je bezimeni temelj svega kao što je to i Zen Um: Veliki Dao – Veliki Um.
Time ne radimo u spiritualnom značenju proton pseudos , ne opisujemo niti “smještamo” taj Temelj u onom mentalnom.
Duboka bliskost daoizma i zena ne podliježe konceptualizaciji jer “nema ogledala i nema se na čemu skupljati prašina”. Mentalni um hvata odraze najdublje stvarnosti i po njima sklada svoje varke i namaze/premaze. Dao i zen su za njega nedohvatljivi.
Tek se u modusima rasta/tijeka/mijene/razvoja kada se javlja Yin-Yang dualizacija/polarizacija , ili kada se zen staza približava vratima nižeg uma – događa u mentalnoj dimenziji “razumijevanje” i “objašnjavanje”. Tada “ulazimo” u filozofiju.
Bezimeno se imenuje, iskustvo se nastoji konceptualizirati, život podvesti pod mjeru mentalizacije.
Svojim radom o daoizmu i prijevodima drevnog teksta Ksenija Premur problematski je izvrsno približila tu tematiku čitatelju i stoga rad predlažemo za publiciranje. Autorica je jedna od rijetkih koja u našoj akademskoj sredini sustavno i znanstveno korektno baveći se tom problematikom publicira radove s prijevodima izvornih tekstova.

Dr. sc. Jadran Zalokar
U Rijeci, mjeseca srpnja 2005.